26/05/2025
💔😔
Dok se oni bore sa svojim traumama, njihovi silovatelji slobodno šeću među nama.
Silovatelji koji su godinama seksualno zlostavljali životinje pušteni su iz istražnog zatvora nakon 3 mjeseca jer je to najduže što ih se može držati za takvo kazneno djelo. Konačna presuda će se čekati tko zna koliko dugo, a oni će ju dočekati iz topline svoga doma.
Ovo na fotografiji je Leia. Doduše, to je ime koje smo joj mi dali jer je po Lysacanu bila čipirana imenom Pica.
Leiu smo preuzeli sa kraja dvorišta, bila je skrivena i tiha da ju nitko ne pronađe. Zatvorena u malenom kavezu gdje se jedva mogla okrenuti. Imala je zdjelu sa tamno zelenom vodom koja nije oprana vjerovatno nikada i tik pored nje se nalazila pola metra visoka hrpa govana. Na sebi je nosila plavi oprsnik, a zašto ga je nosila, ne želim ni pomišljati.
Rekla bih da je ona fizički, bila u najgorem stanju od njih četvero. Mršava, prepuna buha, šugavih ušiju i sa pokojom ozlijedom po vratu... Ali to ju nije spriječilo da maše repićem dok smo pokušavali otvoriti njezin već zapeknuti kavez. Možda je predosjetila da je konačno svemu došao kraj.
Leia je prvih mjesec dana kod nas samo šutila, doslovce je bila kao sjena koja je toliko krhka da smo se bojali krivo ju pogledati 💔 Ali svaki dan smo bili tu. Bez forsiranja. Bez očekivanja. Samo... prisutni.
Danas ona, kao i ostali, zna da postoji drugačiji svijet. Onaj u kojem se vrata otvaraju za šetnju, a ne za pakao. Svijet u kojem ruke grle, a ne ozlijeđuju. Svijet u kojem može zaspati bez straha, bez trzanja...
Zato podijelite njezinu priču. Neka ljudi znaju što se sve može događati iza zatvorenih vrata, u dvorištima bez pogleda, u kavezima bez izlaza.
Ovo neka bude za Leiu, Martu, Tilu, Archija i sve ostale koje nismo uspjeli spasiti 💔
