28/11/2013
PRENOSIMO DIO ČLANKA SA STRANICE GRADIMO.HR O GLJIVICAMA, PLIJESNI, NA ŠTO TREBA PAZITI, KOLIKE SU OPASNOSTI I KAKO SMANJITI RIZIKE. A AKO SU SE VEĆ POJAVILE ONDA SMO TU MI SA KEFARIDOM DA IH TRAJNO UKLONIMO
Kad se u stanu pojavi vodena para što će se s njom dogoditi? Namještaj je ''tapeciran'' umjetnim materijalom, na zidovima se nalaze vinilne tapete, strop je od čvrstog betona a na podu se nalaze PVC podne obloge - vodena para se u ovoj situaciji nagomilava i dolazio do zasićenja, okolina je ne može apsorbirati i ona se počinje zadržavati na hladnijim dijelovima zidova.
No, kako bismo omogućili vlazi da se ponovno vrati u prostor potrebna nam je energija - puno više energije nego što nam treba kako bismo postigli izjednačenje različitih omjera vlage (na primjer vlaga na zidovima i vlaga u zraku u prostoriji).
Oprez sa sanacijom gljivica i plijesni
Sanacija gljivica i plijesni u stanu skriva iza sebe cijeli niz stupica. Tako na primjer postoji opasnost da nestručnim saniranjem plijesni spore proširimo po cijelom stanu i na taj način šteta bude veća od koristi.
Ako niste sigurni što radite ili nemate odgovarajućih sredstava za borbu protiv plijesni i gljivica obratite se stručnoj osobi i u svezi savjeta ali i konkretne pomoći - neka stručna osoba dođe u stan i na licu mjesta poduzme mjere preventive i/ili konkretne sanacije.
Tako na primjer, ako su tapete na zidovima napadnute od plijesni onda je mrlje potrebno precizno optički detektirati i cijelu napadnutu površinu tapeta temeljito ukloniti - preostale plijesni i gljivice na podu i zidovima moguće je u tom slučaju ukloniti specijalnim usisivačem (usisivačem koji sadrži filtar protiv polena).
Faktori bitni za razvitak plijesni u stanu
Kako bi se plijesni i gljivice formirale i razvijale u stanu potrebno im je nekoliko preduvjeta.
Za razvitak im je potrebno sljedeće:
- određena količina vlage
- određena temperatura okoline
- kontakt s kisikom
- određeno plodno tlo
Općenito je poznato da je za stvaranje i preživljavanje plijesni i gljivica neophodno postojanje vlage.
Kad plijesan i gljivice pronađu mjesta s odgovarajućom količinom vlage onda im je za daljnji razvitak potrebna određena temperatura; visina temperature nije točno definirana jer ona prije svega zavisi od vrste napasnika - svaka vrsta gljivica zahtijeva drugačiju visinu temperature, no možemo reći da općenito vrijedi sljedeće:
minimalna temperatura kreće se oko 0 °C (ispod ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no one ne odumiru). optimalna temperatura za formiranje gljivičnih gnijezda i njihov razvitak je između 25 i 30 °C.
maksimalna temperatura za formiranje i razvitak gljivica kreće se između 30 i 40 °C (iznad ove temperature gljivice samo zaustavljaju svoj razvoj, no ne odumiru).
Sve vrste gljivica za razvitak trebaju kisik, no nekim vrstama potrebna je vrlo mala količina kisika. No u svakom slučaju gljivice se ne mogu normalno razvijati ako im u potpunosti onemogućimo kontakt sa zrakom.
Gljivice se hrane organskim tvarima kao što su šećer, škrob, bjelančevine i masti. Neke posebne vrste gljivica hrane se i ligninom i celulozom, dakle tvarima koje se nalaze u sastavu drvene mase. Ipak gljivice i plijesni zadržavaju se samo na površini i ne prodiru više od 1 mm u dubinu drvene mase.
Papir
Materijali od papirne mase kao što su tapete, knjige i papirna ambalaža s obzirom na svoj kemijski sastav pogodni su manje ili više kao hrana gljivicama. Ljepila za tapete koja se koriste u uređenju stambenih prostora često sadrže škrob i bjelančevine. Poglavito tapete sa sadržajem drvenih vlakana sadrže i ove ugljikohidrate kojima se hrane gljivice.
Boje
Kao hrana gljivicama služe dodaci bojama kao što su omekšivači, ''tenside'' i sl. Često je razgradnja ovih tvari povezana sa gubitkom čvrstoće površinskog sloja premaza.
Žbuka Plemenita žbuka sa sadržajem sintetičke smole također predstavlja plodno tlo za razvitak gljivica kao što je to slučaj sa premazima boje na zidovima. I disperzije kao dodaci mortu mogu unositi određene supstance u žbuku.
Mineralne žbuke također mogu sadržavati supstance kojima se hrane gljivice: svaka mješavina suhog morta sadrži (potrošači ih ne zamjećuju) dodatke na bazi celuloze i škroba kao što može sadržavati i druge dodatke koji pojačavaju aktivnost tekućina.
Kad govorimo o ovim dodacima treba reći da se radi o količinama od 0,1 do 0,3%.
Tekstil i koža
Odjeća i tekstilne podne obloge (tepisi), ali i vuna ili koža predstavljaju plodno tlo za gniježđenje i razvitak plijesni i gljivica.
Sintetički materijali
Postoji nekoliko vrsta gljivica koje napadaju i sintetičke materijale. Doduše čisti polimerni materijali ne predstavljaju plodno tlo za prehranu gljivica ali zato se gljivice mogu hraniti dodacima u njima kao što su omekšivači i slična sredstva.
Vlaga u novogradnji
Stanari u stambenim prostorima u novogradnji često su konfrontirani s problemima vezanim uz pojavu vlage. Činjenica je da se tijekom gradnje objekata utroši ogromna količina vode (na primjer u mortu, žbuci i estrihu) i stoga je prostorije u novogradnji potrebno pojačanim grijanjem (naravno uz povećane financijske troškove) dobro isušiti.
Stanari veliku pozornost trebaju obratiti na postojeće vlažne mrlje na zidovima ili stropu, u nekim zemljama članicama Europske Unije podstanari mogu zatražiti i određeno smanjenje stanarine (10 do 20 posto) u ovakvim situacijama odnosno ako useljavaju u stan u novogradnji koji zahtijeva pojačano zagrijavanje zbog isušivanja zidova.
U svakom slučaju svejedno radi li se o vlasnicima stana ili podstanarima stan u novogradnji zahtijeva temeljito uklanjanje vlage a to se najbolje postiže pojačanim provjetravanjem i zagrijavanjem.
Ispravno provjetravanje i zagrijavanje prostorija
Vlastitim ispravnim ponašanjem i pravilnim održavanjem stana stanari mogu uvelike doprinijeti u sprječavanju pojave gljivica i plijesni kao i općenito spriječiti stvaranje uvjeta za njihov razvitak.
Ispravnim provjetravanjem i zagrijavanjem moguće je u znatnoj mjeri vlagu držati u okvirima dozvoljene granice. Relativna vlaga zraka u stanu trebala bi trajno ostati u granicama od 65 do 70 posto.
Vrlo je važno da vlagu koju stvaraju određene aktivnosti u stanu (na primjer vlaga koju proizvodi ljudsko tijelo, tuširanje, kuhanje, pranje) redovito odvodimo vani i to redovitim provjetravanjem prostorija.
Hladni zrak i provjetravanje
Hladni vanjski zrak koji tijekom prozračivanja dospije u unutarnje prostorije, onda kasnije tijekom zagrijavanja na sebe veže vlagu koja onda skupa s istim toplim zrakom napušta prostoriju.
Hladni vanjski zrak nakon ulaska u toplu prostoriju u stanju je sasvim dobro isušiti prostor - čak i tijekom kišovitog vremena.
Što je zrak hladniji utoliko više može na sebe vezati vodene pare. Stoga je provjetravanjem hladnim zrakom tijekom zime moguće ukloniti više vlage iz prostorije nego tijekom ljeta.
Vlaga i provjetravanje
Uklanjanje vlage iz unutarnjih prostorija provjetravanjem temelji se na činjenici da topli zrak može ''vezati'' određenu količinu vlage na sebe a količina vlage koju on veže ponajprije zavisi od njegove temperature.
Maksimalna količina vodene pare u zraku snažno raste s porastom temperature. Topli zrak uz jednaku relativnu vlažnost sadrži puno više vode nego hladni zrak. Vanjski hladni zrak tijekom zime sadrži vrlo malo vode čak iako mu je relativna vlažnost vrlo visoka.
Zrak je dakle u stanju ''primiti'' puno više vode odnosno vlage ako je zagrijan. Ovo svojstvo stoga možemo iskoristiti kako bismo se provjetravanjem riješili ne samo potrošenog i ustajalog toplog zraka nego kako bismo se na taj način riješili i vlage.
Tako na primjer ako vanjski zasićeni zrak temperature od 5 °C pustimo u neki unutarnji prostor a zatim ga zagrijanog do temperature od 20 °C i s relativnom vlagom od 60% ponovno vratimo vani, tada smo uz svaki kilogram zraka vani transportirali sljedeću količinu vlage: 8,7 - 5,5 = 3,2 g.
Ovdje dakle sasvim precizno možemo vidjeti koliku količinu vlage koju na ovaj način možemo ''poslati''
