28/02/2025
Svjedočimo velikoj ljubavi i boli!
Pročitajte pismo koje je Tobiju napisala njegova “ljudica” nakon oproštaja od njega u Spomengaju!
Our beloved TOBI 💔
My heart is broken.
Umro je naš predobri Tobuškar, premilo i predivno biće, moj heroj i crnobijeli prijatelj. Ostala sam bez srca i duše!
Sreli smo se na cesti prije dosta godina i odmah si došao za mnom. Vratila sam te osobi koja te prva našla, no pronašao si ponovo put do mene, čak si se sam i vozio u tramvaju - što nije uobičajeno za jednog psa. Baš kao što moj otac kaže, neki susreti su 'a pure destiny.'
Bio si mršavko, s mecima u bedru i ranama, ali predivan iznutra i izvana. Kao dalmić koji je upao u kantu s crnom bojom. Nismo znali puno o tebi, ni danas ne znamo točno tvoje godine, no znamo da bi još dugo bio s nama da nije bilo teške bolesti.
Bio si moj/naš kompanjon i veliki fakin, bio si uz nas kad je bilo teško i lako, dočekivao nas uvijek da nam daš samo dobro kao i svima oko sebe, jer u tebi je samo postojala ljubav. Otvarao si mi vrata kad bih zaboravila ključ, čekao me u autu smotan kao puž, u svim hotelima si bio omiljen gdje bi nas tražio na recepciji (išetao iz sobe), skrivao bi se u snijegu kojeg bi tonu pojeo, dubio u lišću kao ludi lisac, plivao si kao vidrica i trčao uz bicikl kao da te netko trenirao (a nije), igrao si nogomet s muškima i volio sve oko sebe: i djecu i starije i bolesne i ježa i vranu i mace, došao bi mnogima kad bi bili tužni u parku; koliko ljudi nam je reklo da si im uljepšao dan. Ludovao bi po livadama zezajući fazane, no nikad u životu nisi nikom ništa ružno napravio. Frnjio si se nama kad bi nešto sitno zeznuo i toliko si se užasno frnjio s tom njuškom i zubićima da smo morali žmiriti da ne puknemo od smijeha, ali tko bi te našpotao tako slatkog i nestašnog?! Jedino što si uvijek želio je biti s nama.
Beskrajno nam je teško. Nosim tvoju lajnu uz sebe i vjerujem da će doći neki znak s vremenom, ukrala sam ti čak i pramen krzna da me prati kao amajlija.
Fali nam da te možemo zagrliti i sprešati tako mekanog i privrženog.
Borio si se do zadnjih granica, koje znamo da bi i sad prešao na uštrb sebe samo da i dalje budeš naš pas. Uz ogroman trud da te spasimo, uz svu našu i tvoju borbu, oprosti što nismo uspjeli! Maligna bolest je teško prokletstvo kao i kod ljudi, no treba se boriti, i na neki način si čudo koliko si ti to uspio. Uvijek smo bili uz tebe i uvijek bismo bili.
Voljena naša točkasta životinjice, strasno nam fališ i jako nas ovo boli!
Ispratit ćemo te kako priliči i samo opet dođi nama da budemo u miru zajedno.❤️
