20/05/2026
Vi i vaš pas u gradskoj vrevi
U posljednje vrijeme čini mi se da postoji pogrešno shvaćanje o vođenju psa na povodniku. Naime, u više sam prilika vidio i čuo vlasnike ponosne na to kako ih njihov pas prati bez povodnika. Kad razmislim – pa naravno da ih prati. Naime , pas ne ide uz čovjeka jer ga čovjek vuče na lajni, nego zato što je uz njega vezan emotivno i doživljava ga 'svojim'. U urbanim sredinama pse treba voditi na povodniku zato što postoji bezbroj teško predvidivih opasnosti za psa i od psa, i samo vlasnik koji sa psom ima besprijekornu komunikaciju i kontrolu a i pas samokontrolu, može uopće razmišljati o takvom scenariju. Takvih je jako jako malo, pa ni tad stopostotna sigurnost, na stranu čak propisi i zakoni, ne postoji. Izdvojiti životinje od ljudi ne samo da nije dobro, nije ni moguće, a psi i u urbanim sredinama imaju mnoge uloge koje nadilaze obostrano emotivno doživljavanje i uživljavanje, ovo uporno naglašavam. Svjestan sam da u velikom gradu katkad nastaje i veliki kaos, ali logika prema kojoj si čovjek sa psom dozvoljava nemarno i nedogovorno ponašanje jer tako čine i drugi, treba li naglasiti, nikako nije dobra. Svi katkad 'zahirimo' ali od grešaka ne treba praviti dugoročne navike, pa i bez obzira na utjecaje izvana. No, smisao ovoga teksta zapravo je sadržan u završnim retcima. Naime, vlasnik psa koji se u prometu ponaša odgovorno može s punim pravom očekivati da isto čine i drugi sudionici ( trkači, vozači, dostavljači, biciklisti, skuteristi...) koji , ma to se zna, mnogo češće ometaju i ugrožavaju ostale stanovnike našeg glavnog grada, pa i one četveronožne. I sebe same, zar ne?