Šapa U Srcu Ogulin"

06/06/2026

HITNO NAM JE POTREBNA HRANA!!

https://www.facebook.com/reel/1527253025501435/

05/06/2026

Naše objave se u zadnje vrijeme jako slabo vide. 😪
Stranica i svaka objava uporno se prijavljuju, pa Facebook šalje objave na pregled i za to vrijeme ne dolaze do ljudi.Jedino uz vasu pomoc im možemo obezbjediti dovoljno hrane

Zato vas molimo — dijelite što više, da prijave i sabotaže padnu u drugi plan.
Hitno nam je potrebna hrana.
Svakih 10 dana naši psi pojedu oko 1.800 kg hrane.

To je stvarnost li ne možemo čekati da algoritam odluči hoće li netko vidjeti naš apel.

Ako možete pomoći — pomozite hranom, uplatom ili dijeljenjem.
Svaka vreća znači puno.
Svako dijeljenje može napuniti barem jednu zdjelicu. ❤️🐾

Tko zeli osobno donijeti hranu dobrodošao je❤️

Adresa:
Šapa u srcu j.d.o.o.
Skradnik 16
47300 Ogulin

IBAN: HR6824020061101332148
KeksPay: 0917542632
Revolut: 0917542632
PayPal: [email protected]

05/06/2026

Ono što se zadnjih dana čita o pojedinim registriranim skloništima i udrugama za životinje duboko me rastužuje i ljuti. Psi koji bi trebali biti zbrinuti, hranjeni, liječeni i sigurni završavaju u stanju u kakvom nijedno živo biće ne bi smjelo završiti.

I onda se postavlja pitanje: je li stvarno dovoljno imati registraciju?
TO ne hrani psa.,ne mijenja vodu.ne čisti prostor, ne vodi psa veterinaru.i ne primijeti kada pas kopni, pati, odustaje ili umire u tišini.

Nas se prijavljivalo bezbroj p**a. Inspekcija nam je dolazila gotovo svaki tjedan, a sada nas obilazi jednom mjesečno. I znate što? Od prvog dana sam rekla: dobrodošla je svaka inspekcija ovoga svijeta. Jer onaj tko zaista brine o životinjama nema se čega bojati.

Upravo zato mislim da bi redovite, nenajavljene kontrole morale postojati svugdje gdje se skrbi za veći broj pasa — bilo da je riječ o registriranom skloništu, udruzi, azilu ili privatnoj osobi/volonteru koji brine o više od 30 pasa. Ne zato da se nekoga maltretira, nego da se spriječe tragedije.

Jer ako se na vrijeme vidi da netko više ne može, da psi nisu dobro, da nema hrane, liječenja, ljudi, uvjeta ili kontrole — tada se mora reagirati odmah. Ne kad psi već počnu umirati.

I da, reći ću i ovo: osobe koje skrbe o velikom broju životinja moraju imati i emocionalnu i psihičku stabilnost za takvu odgovornost. Ljubav prema životinjama nije izgovor ako psi pate. Ako netko osjeti da puca, da više ne može, da gubi kontrolu — tada se zove pomoć. Volonteri, udruge, veterinari, institucije, tko god može pomoći. Jer pas ne smije platiti cijenu ničijeg sloma.

Ja to ne mogu shvatiti. Da voliš pse, a da ih dovedeš u takvo stanje. To nije ljubav. To nije skrb. To nema opravdanja.
Mi se svaki dan borimo. Koliko p**a molimo za hranu pa ne skupimo ni pola onoga što nam treba. Ali naši psi moraju jesti. Moraju imati vodu. Moraju imati očišćen prostor. Moraju dobiti terapiju. Moraju biti viđeni, primijećeni i zbrinuti.
Prije bih uzela sebi nego njima. I to zna svatko tko je ikada došao kod nas.

Zato ne pristajem na priču da je netko “dobar” samo zato što ima registraciju, niti da je netko “loš” samo zato što nema savršen papir. Dobrobit psa vidi se na psu. U njegovim očima, tijelu, ponašanju, dlaci, ranama, strahu ili povjerenju.
Zato ih stalno snimamo iako svaki nas video hejteri nadu razlog za novu prijavu.

Sklonište je mjesto gdje pas ne smije biti zaboravljen, gladan, bolestan i sam.

I zato: neka se kontrolira sve nas. Redovno, nenajavljeno i jednako za sve.
Psi to zaslužuju. ❤️🐾

https://www.24sata.hr/news/horor-u-opcini-dvor-zbog-zanemarivanja-uginulo-vise-pasa-sefica-udruge-u-pritvoru-1132366

Na mjesto događaja izišli su i djelatnici veterinarske inspekcije koji su obavili službeni nadzor

01/06/2026

Hrana i tablete za unutarnje i vanjske parazite nam hitno treba,molim vas pidijelite🙏

https://www.facebook.com/reel/1315800833365391/

01/06/2026

U zadnje vrijee nam izjave nisu vidljive zbog konstntnog prijavljivanje stranice,molimo vas vi koji vidite objavu podijelite🙏🙏

https://www.facebook.com/reel/1315800833365391/

31/05/2026

Zadnjih dana sve više razmišljam o tome što se događa s psima koji završe tamo gdje bi, barem na papiru, trebali biti najsigurniji.
U registriranim skloništima.
U sustavu.

Tamo gdje su za njih iz proračuna predviđeni hrana, liječenje, skrb i zaštita.
A onda gledamo pse koji izlaze kao sjene.
One koji se uspiju spasiti.
One koji su preživjeli.
A neki ne prežive.
Neki umiru u najtežim mukama, bez pomoći koju su morali dobiti.
I onda se pitam kako se to ne zove hordanje?
Kako se to ne zove nebriga?
Kako je papir dovoljan da sve bude “legalno”, a ljubav, veterinarska skrb, kastracije, udomljenja i spašeni životi nisu dovoljni ako nemaš taj isti papir?

Kod nas su mnogi psi došli slomljeni.
I fizički i psihički.
Došli su istraumatizirani, uplašeni, bolesni, nepovjerljivi.
Neki s prognozama koje su bile jako loše.
Neki za koje su veterinari rekli da se možda neće izvući.
Ali mi nismo odustali.
Nikada.

Bili smo njihov dah kad ga više nisu imali.
Njihova nada kad je sve izgledalo izgubljeno.
Njihove ruke, njihove noge, njihov glas, njihova sigurnost.
I danas mnogi od njih veselo trče.
Neki su već u svojim domovima, uz svoje ljude.
Stotine pasa otišle su iz našeg dvorišta u život kakav su zaslužili.

Zato kada me voditeljica jednog skloništa pozove da dođem vidjeti kako sklonište treba izgledati, ja nju javno pozivam da dođe kod nas i vidi kako psi u skloništu trebaju izgledati.
Ne zgrada.
Ne cvijeće.
Ne lijepa slika za čovjeka.
Nego psi.
Kako izgledaju fizički.
Kako izgledaju mentalno.
Kako se ponašaju.
Kako se vesele čovjeku.
Kako paze jedni na druge.
Kako traže dodir.
Kako spavaju mirno jer znaju da su sigurni.
Sklonište nije cvijeće oko zgrade.
Sklonište nije samo uredan boks.
Sklonište nije papir na zidu.
Sklonište mora biti sigurna luka za psa koji je već jednom izdan.

Mjesto gdje će dobiti hranu, liječenje, mir, sigurnost, prostor, nježnost i vrijeme da ponovno povjeruje čovjeku.

Mi imamo boksove, ali naši psi nisu zatvorenici.
Boksovi služe za privikavanje, oporavak, izolaciju kad je potrebno.
Naši psi imaju prostor, slobodu i izbor.
Ako leže jedan uz drugoga, to je zato što žele.
Ako se maknu, imaju se gdje maknuti.
Mi možda još nemamo papir.
Ali za njih smo više od skloništa.
Mi smo im privremeni dom.
Sigurna luka.
Ljudi koji ih neće izdati.

Tko želi pomoći registriranim skloništima neka pomogne.

Tko želi pomoći nama dobrodošao je.
Sa hranom smo pri kraju..
Nama uvijek trebaju hrana, dekice, plahte, ručnici, ampule i sve ono od čega se njihov život stvarno sastoji.

Jer na kraju, psa ne zanima papir.
Psa zanima ima li što jesti.
Boli li ga.
Hoće li ga netko liječiti.
Ima li suhu dekicu.
Ima li ruku koja ga neće udariti.
A mi ćemo za njih uvijek biti ta ruka. ❤️🐾

Adresa:
Šapa u srcu j.d.o.o.
Skradnik 16
47300 Ogulin

IBAN: HR6824020061101332148
KeksPay: 0917542632
Revolut: 0917542632
PayPal: [email protected]

29/05/2026

Budući da se ponovno, namjerno ili iz neznanja, javnost dovodi u zabludu, dužna sam pojasniti nekoliko činjenica.

“Udruga Šapa u srcu Ogulin” ne djeluje već gotovo tri godine.

Danas se o napuštenim psima u Skradniku ne skrbi udruga, nego ja kao fizička osoba, uz pomoć obitelji, prijatelja, veterinara i ljudi koji nam žele pomoći.

Također, registrirana je i firma Šapa u srcu j.d.o.o., što je jasno navedeno i u opisu naše stranice.

Zato nije slučajno kada se u javnosti stalno koristi izraz “Udruga Šapa u srcu” — jer udruga i fizička osoba nisu isto.
Udruga ima drugačije ovlasti, drugačija ograničenja i drugačiji pravni okvir.
Mene se namjerno pokušava prikazati kroz nešto što više ne postoji, kako bi se javnost dodatno zbunila i kako bi se nastavila ista stara priča.

Napušteni psi kod nas nisu “tema ankete”.
Oni su živa bića.

Psi koje smo pokupili s ceste.
Psi koje liječimo.
Psi koje kastriramo.
Psi koje hranimo.
Psi koje pripremamo za udomljenje.
Psi koji bi, da ih nitko nije sklonio, završili tko zna gdje.

Pitanje nije podržava li netko “udrugu”.
Pitanje je podržava li da napušten pas ima hranu, vodu, liječenje, sigurnost i čovjeka koji neće okrenuti glavu.

A što se tiče “narušavanja mira” — zanimljivo je da se o miru najglasnije govori onda kada se pse provocira, snima, prijavljuje i koristi za javne obračune.

Mi ćemo i dalje raditi ono što radimo godinama i nitko nam to nemoze zabraniti,a to bi trebala biti obaveza svakog covjeka,da zastiti slabijega i nahrani gladnoga.To je biti covjek a ne kako neki nazivaju kriminalom:.

A one koji vode rasprave molimo barem osnovno:
ako već pitate javnost, pitajte je na temelju točnih podataka.

Ne radi se o udruzi.
Radi se o napuštenim psima.
I radi se o tome hoće li im se pomoći ili će ih se opet koristiti za tuđe obračune. 🐾

PS Maknuli su anketu kada su vidjeli da imamo veliku podrsku,to dovoljno govori o cemu je rijec

26/05/2026

Moram priznati da je fascinantno koliko neki ljudi uporno koriste riječi čije značenje očito ne razumiju.

Hordanje nije kada netko ima puno pasa.

Hordanje je kada se životinje gomilaju bez kontrole, bez liječenja, bez skrbi, bez uvjeta, bez kastracija, bez udomljavanja i bez stvarne brige za njihovu dobrobit.

Kod nas psi nisu “nakupljeni”.
Kod nas psi dolaze, liječe se, cijepe, kastriraju, oporavljaju, socijaliziraju i udomljavaju.

Broj pasa se kod nas stalno mijenja upravo zato što psi cirkuliraju.Neki se udome neki opet nadu spas kod nas,tako to ide u sklonistu,to sto mi jos nismo dobili službeni papur to ne znaci da nismo skloniste za ove pse koje su kod nas našle spas

Neki dođu bolesni, ozlijeđeni, preplašeni ili odbačeni.
Neki se liječe mjesecima.
Neki se oporave i odu u svoje domove.
Neki, nažalost, ostaju dulje jer nisu “savršeni”, jer su stari, bolesni, veliki, crni, plašljivi ili jednostavno nikome nisu prvi izbor.

Ali nijedan od njih nije broj.
Svaki ima ime.
Svaki ima skrb.
Svaki ima zdjelicu, veterinarsku pomoć i ljude koji ga nisu odbacili.

Da su psi gladni, bolesni, zapušteni, nekastrirani, bez skrbi i u lošim uvjetima — to bi se vidjelo odmah.
Ne na Facebook statusima.
Nego na inspekcijama.

A inspekcije su kod nas bile nebrojeno p**a.

Psi su pregledavani.
Uvjeti su gledani.
Veterinarska skrb je provjeravana.
I svaki put se ruši ista priča koju pojedinci već godinu i pol dana pokušavaju prodati javnosti.

To što netko ne razumije razliku između spašavanja većeg broja napuštenih pasa i hordanja — nije naš problem.
Ali je problem kada se ta riječ koristi namjerno, kao etiketa, kao uvreda i kao alat za linč.

Naša kuća.
Naše dvorište.
Naši psi o kojima skrbimo.
Psi koje smo uzeli s ceste, liječili, hranili, kastrirali i za koje odgovaramo.

I ne, nitko tko se tome raduje neće dočekati da ti psi budu razbacani, traumatizirani i kažnjeni zato što nekome smetaju.
Nacekati ce se do nikada presudu koju željno iščekuju...da se psi oduzmu I meni zabrani držanje pasa.

Mi ćemo i dalje raditi ono što radimo sve ove godine:
hraniti, liječiti, graditi, čistiti, popravljati i štititi.

Jer psi nisu krivi što nekima smetaju.
I psi neće biti žrtve tuđe opsesije.

Naši psi nisu dokaz hordanja.Naši psi su dokaz koliko ljubav, rad i upornost mogu promijeniti život bića koje su drugi odbacili.

Mi nećemo prestati zbog onih koji ih žele maknuti.Mi ćemo nastaviti zbog onih koji nam ovako vjeruju. ❤️🐾

I jos nesto samo mali osvrt na neko izmišljene napade na nekoga od strane mene...

Nije napad kad žrtva javnog linča ode odvjetniku.
Napad je kada netko mjesecima objavljuje neistine, vrijeđa, targetira obitelj, donatore i suradnike, približava se lokaciji i onda se čudi što za to postoje posljedice.

Sloboda govora ne znači sloboda klevete.
A pravna zaštita nije zastrašivanje — nego jedini put kojim se ozbiljni ljudi brane.