19/06/2026
NIJE SVAKI PAS ZA SVAKOG ČOVJEKA
1. dio – Primitivne pasmine
Kad ljudi prvi put čuju izraz "primitivna pasmina", često pomisle da se radi o manje inteligentnim, tvrdoglavim ili teškim psima.
Istina je potpuno drugačija.
Naziv "primitivne pasmine" ne govori ništa o inteligenciji psa.
Govori o njihovoj povijesti.
To su pasmine koje su tijekom razvoja ostale bliže svojim izvornim precima i prošle manje selekcije za blisku suradnju s čovjekom nego mnoge moderne pasmine.
Dok su neke pasmine stoljećima uzgajane da rade uz čovjeka, prate njegove upute i konstantno traže njegovu potvrdu, primitivne pasmine često su morale samostalno donositi odluke.
Upravo zbog toga kod njih često vidimo:
• veću samostalnost
• izraženiji oprez prema nepoznatima
• manju potrebu za ugađanjem čovjeku
• snažan instinkt samoodržanja
• veću sposobnost samostalnog procjenjivanja situacije
Neke od najpoznatijih primitivnih pasmina su:
• Akita Inu
• Shiba Inu
• Chow Chow
• Basenji
• Kanaanski pas
• Thai Ridgeback
• Faraonski pas
• Xoloitzcuintli
I upravo tu često dolazi do nesporazuma između psa i čovjeka.
Mnogi vlasnici očekuju ponašanje border collieja, a kući dovedu Shibu.
Očekuju psa koji će stalno provjeravati gdje su, željeti ugoditi i biti spreman na suradnju u svakom trenutku.
A dobiju psa koji prvo procijeni situaciju i tek onda odluči ima li smisla surađivati.
To ne znači da je manje inteligentan.
Vrlo često znači upravo suprotno.
Samo nije selekcioniran za istu vrstu suradnje.
Kao trener često čujem da su primitivne pasmine tvrdoglave.
Ja bih prije rekla da su samostalne.
Jer ono što kod ovčarskog psa doživljavamo kao suradnju, kod primitivnih pasmina izgleda potpuno drugačije.
Isto vrijedi i za trening.
Kod primitivnih pasmina trening često izgleda drugačije nego kod pasmina koje su generacijama stvarane za rad s čovjekom.
Mnogi vlasnici primijete da postoje trenuci kada je pas izrazito zainteresiran za rad, komunikaciju i učenje. Kao da se otvori mali prozor suradnje.
I upravo tada treba raditi.
Jer kada taj trenutak prođe, primitivna pasmina vrlo često neće ostati uključena samo zato što mi to želimo.
To ne znači da pas ne zna što tražimo.
Niti da je neposlušan.
Vrlo često znači da je procijenio da trenutno postoji nešto zanimljivije od naše ideje treninga.
Kod pasmina koje su selekcionirane za rad s čovjekom često vidimo dugu koncentraciju i veliku želju za suradnjom.
Kod primitivnih pasmina suradnja je puno više stvar odnosa, motivacije i pravilnog trenutka.
Zbog toga uspješan trening primitivnih pasmina često ne ovisi o tome koliko dugo radimo.
Nego koliko dobro prepoznajemo trenutak kada je pas spreman raditi s nama.
Možda je upravo zato najvažnija stvar koju moramo razumjeti:
Primitivne pasmine nisu manje inteligentne.
Nisu manje vrijedne.
Nisu ni tvrdoglave.
One su jednostavno stvarane za drugačiji posao.
A razumjeti zašto je neka pasmina nastala često je prvi korak prema razumijevanju samog psa.
Jer vrlo često problem nije u psu.
Problem nastaje kada od psa očekujemo ponašanje za koje nikada nije bio uzgajan.
