31/05/2025
Evo ga, Malik. Svi koji su nas posjetili i njega su upoznali – živi u prvom boksu, sa Tigrom. Nikada ga nismo uspjeli dodirnuti. Ne zato što je agresivan – naprotiv, Malik nikome ne želi zlo. Ali ljudska ruka je za njega ostala granica koju on ne može preći. Uzme keksić iz dlana, pažljivo i nježno, kao da se ispričava što je uopće prišao – i brzo se povuče u svoju sigurnu zonu. Na tiho izgovorenu riječ "boks", on je već tamo, čeka kod vrata.
Za njega smo se pomirili sa činjenicom da je neudomljiv 😔. Svijet je, ovakav kakav je, za njega previše. Ili je on previše za ovaj svijet ... Iako, i on samo treba ljubav i strpljenje i mogao bi se osloboditi okova straha... samo, hajde, tko bi se za Malika odlučio ...
Malik ne zna zašto je takav. Ali znamo mi i prihvatili smo ga bez pitanja i zahtjeva, baš takvog kakav jeste. Nastaviti ćemo ga pozdravljati svako jutro, obradovati ga svaki dan posebnim keksićima samo za njega i oprostiti se pogledom prije odlaska.
A ovu fotku dijelimo jer i nevidljivi zaslužuju da ih se vidi i da imaju svoje mjesto u svijetu. Iako ne traže ruku, zaslužuju da ih se ne zaboravi.
Hvala kumi Ivani koja je uz nas i uz Malika ❤🐾.
