23/09/2017
UHVATI ME AKO MOŽEŠ!
„Ubiću Boga u njemu kad mi padne šaka! Za sledeću Novu Godinu putujemo u toplije krajeve“. Ovo su samo neke od rečenica koja svake godine izgovori najmanje 1000 vlasnika pasa u Srbiji. Istraživanja kažu da samo 15% vlasnika prijavi nestanak svog ljubimca. Utešna činjenica je da većina vlasnika pronađe svoje pse.
Zašto psi beže? Zato što su glupi, reći će vam svaki onaj vlasnik za koga znate da je kao sumanut jurcao za svojim „ljubljenim“.
1. Neposlušnost–Iz višegodišnjeg iskustva vam garantujem da 90% vlasnika kazni, na ovaj ili onaj način, svog psa, ako se ne vrati čim ga pozovu. Pas stvari vidi ovako:“Pobegnem i super se zabavim. Zašto bih se vratio tamo gde me kažnjavaju?“ Psi beže i iz dosade i samoće. Ova vrsta ponašanja se naziva „self-rewarding behavior“ ili „bolje da ja sam sebe nagradim, jer od gazde nema vajde!“
2. Strah–jedan od najčešćih razloga za bežanje. 30% mojih pacijenata ima neki od poremećaja ponašanja vezanih za strah i bežali su najmanje jednom od svog vlasnika.
3. Ženka u teranju–moćan stimulus koji tera mužjake da kaskaju za izvorom feromona (mirisne materije koje su okidač za određenu vrstu ponašanja) i po nekoliko kilometara, ne obazirući se na vapaje vlasnika.
4. Masna šnicla ili smrdljiva „koskurdača–psi su predatori kojima, pre ili kasnije, proradi nasleđe.
Od čega zavisi da li ćete pronaći svog psa i posle koliko vremena?
1. Od rase–da li se radi o mešancu ili rasnom psu. Veća je verovatnoća da ćete pronaći rasnog psa, jer ih ljudi, sa kojima ste podelili informaciju o izgubljenom psu, lakše uočavaju.
2. Od karaktera i uzrasta–stidljive pse je teže pronaći. Agresivniji psi se ne udaljavaju previše od poznate teritorije. Stariji psi nisu avanturistički raspoloženi, dok se mlađi raduju novim informacijama.
3. Da li je obeležen ili ne –ogrlice, tetovaže, pločice sa brojem telefona vlasnika i mikročipovi.
4. Vremenske prilike i teren – što je vreme lepše, pas je dalje. Više prepreka (zgrade, ograde, saobraćaj) pas vam je bliže.
Kako pronaći pobegulju ili je sprečiti da odmagli?
Predlažem vam sledeće:
1. Bolje sprečiti nego lečiti. Naučite psa da ste neko ko nagrađuje i nikada ne kažnjava. NAGRADA I UKIDANJE NAGRADE – ukidanje nagrade frustrira, kazna izaziva suprotnu reakciju!
2. Prvih 3-5 sati je od velike važnosti za pronalaženje psa. Obavestite što više ljudi i pokrijte što veću teritoriju. Plakate sa fotografijom, lokalne radio stanice koje će pristati da emituju vaš apel, NVO koje se bave udomljavanjem pasa i, naravno, komunalne službe koje se bave zbrinjavanjem nevlasničkih životinja.
3. Zaboravite strategiju ČEKAJ I NADAJ SE. Zanemarljiv je broj pasa koji se vrate svojim vlasnicima. Na taj način izgubite prvih 3-5 sati koji su najvažniji.
4. Veterinarske ambulante, apoteke, pet šopovi–mesta gde se slivaju informacije o izgubljenim i nađenim životinjama.
5. Od jačine emocija koje gajite prema svom psu zavisi uspeh potrage. Ne gubite nadu. Vaš pas nije jednostavno nestao sa lica zemlje. Proći će dani, nedelje, pa i meseci dok ga ne pronađete, osim, ako ga neko, iz najbolje namere, nije odvezao toliko daleko da je šansa da se ponovo sretnete veoma mala.
Ukoliko ni jedna od ovih strategija ne upali, obratite se meni, da zajedno pronađemo vaše mezimče.