02/08/2025
Trebalo mi je skoro mesec dana da se saberem i napišem ovu objavu.
Milica nas je napustila rano ujutru 8. jula.
Bila je simbol našeg fostera i pansiona, glavna maskota i lice kome su se svi posetioci radovali.
Svojeglava i namćorasta, u najboljem smislu, bila je toliko jakog jedinstvenog karaktera da bi je svi momentalno zavoleli.
A opet, niko dovoljno da je primi u svoj dom.
Ovo je priča o svačijoj, a ničijoj maci, priča o prihvatanju i napuštanju, i naposletku- priča o pomirenju.
Milica je bila nečija dok nije zatrudnela- onda su je izbacili na ulicu.
To je bio naš prvi susret.
Ja sam je sterilisala i našla joj dom iz kog je vraćena posle 10 dana.
Našla sam i drugi dom u kome je bila mesecima, gde se vezala i zavolela, i iz kog je vraćena kad se razbolela.
Treće ostavljanje.
Leukemija, prvi put.
Kroz lečenje je živela u pansionu gde se združila s Mališom i Crnčicom- i u njima pronašla svoj dom, svoje utočište.
Zajedno su bili godinu i po dana, svaki dan, po ceo dan- jedini drugima su bili sve.
Tukla ih je i terala, ali to je bio njen jezik ljubavi.
Svi su čekali svoje domove, a kada su Mališa i Crnčica u januaru, posle 3 godine čekanja otišli u svoj bez nje, ona je počela da tone.
Nedugo zatim, leukemija se vratila.
Prva stvar koju mi je homeopata rekla bila je “bolesti krvi su bolesti emotivnog napuštanja”.
I sve mi se složilo.
Sav teret ovog sveta se u trenutku srušio na mene i osetila sam se krivom.
Krivom za sve- što joj nisam našla bolje udomitelje, što sam dala Mališu i Crnčicu bez nje, što je nisam ja usvojila….
Toliko godina rada sa mačkama, a nisam znala da ijedna može biti ovako osećajna, ovako svesna- ovako bliska čoveku.
Milicu smo usvojili 6. juna.
Živela je poslednji mesec u ljubavi, najviše sa nama u bašti. Sunčala se, hvatala leptire i guštere, vrebala ptice.
Probali smo sve dostupne terapije i metode lečenja: zapadne, kvantne, homeopatske, ali nije bilo dovoljno.
Neke rane se ne mogu izlečiti.
Napustila nas je mirno, nije se mučila.
Nije mi dala da je držim- tipično za Milicu :) , ali sedela sam pored nje.
Da je podsetim da je ja nikad nisam napustila.
Moja duša će biti njen zauvek dom❤️