08/07/2026
Svaki preparat nosi svoje izazove, ali postoje oni rijetki primjerci koji vas od samog početka stave na kušnju. Veliki bucanj (Mola mola)kojeg je more izbacilo na obalu bio je upravo takav. Vrijeme provedeno na suncu, djelovanje mora i početni procesi raspadanja ostavili su posljedice koje se ne mogu jednostavno ukloniti niti prikriti. U takvim situacijama preparator vrlo brzo shvati tko je, što je i od čega je satkan 😁😁
Takvi projekti traže potpuno drugačiji način razmišljanja. Nema unaprijed određenog recepta niti priručnika koji će riješiti svaki problem. Svaki primjerak traži vlastiti pristup, a svaka odluka utječe na onu sljedeću. Ponekad je potrebno satima promatrati kožu, procjenjivati njezinu čvrstoću, razmišljati kojim redoslijedom pristupiti obradi i što učiniti kako bi se sačuvala što veća količina izvornog tkiva.
U suvremenom prepariranju na raspolaganju imamo kvalitetne kemikalije, ljepila i materijale koji uvelike olakšavaju posao. Međutim, postoje situacije u kojima suvremene metode jednostavno ne daju odgovor. Tada se vraćam starim tehnikama, ručnom radu i iskustvu koje se ne može kupiti niti zamijeniti. Ponekad upravo te, naizgled zastarjele metode, naprave razliku između izgubljenog primjerka i preparata koji će još desetljećima imati svoju vrijednost.
Kada je preparat napokon dovršen, zadovoljstvo ne proizlazi samo iz konačnog izgleda. Ono dolazi iz spoznaje da je spašen vrijedan muzejski primjerak koji će nastaviti živjeti kroz edukaciju, znanstveni rad i predstavljanje prirodne baštine. Upravo zbog toga ovakvi projekti imaju posebnu težinu. Oni nisu samo još jedan obavljen posao, nego potvrda da prepariranje nije niz mehaničkih postupaka, već spoj biologije, anatomije, kemije, vještine, iskustva i, možda najviše od svega, strpljenja.
Veliku ulogu u ovoj priči imala je i suradnja više ustanova.
Nacionalni park Kornati i Ustanova Priroda Šibensko-kninske županije pobrinuli su se da se primjerak sačuva do preuzimanja, a kustosica Prirodoslovnog muzeja u Splitu, Fedra Dokoza i kolegica Martina Grubač, organizirale su njegov daljnji put i omogućile da ovaj zahtjevan posao dobije svoj završetak. Drago mi je što sam mogao dati svoj doprinos kako bi jedan izniman primjerak postao dio muzejske zbirke, umjesto da zauvijek nestane pod utjecajem vremena i mora.
. . . . .
