AA ZERO - Utočišće za konje

31/07/2025

Kako konji "govore" ušima?

Konji nam govore stalno – ne riječima, nego svojim tijelom. Njihovi repovi, držanje tijela, oči… i osobito uši – sve su to načini kojima izražavaju kako se osjećaju, što ih zanima ili što ih muči.

Konji su životinje koje u prirodi predstavljaju plijen, zato ovise o osjetljivim organima poput ušiju, kako bi na vrijeme mogli uočiti moguću opasnost. Čuju više nego dvostruko bolje od ljudi. 😯

16 mišića omogućuje rotaciju od 180 stupnjeva, pri čemu svako uho može neovisno pratiti zvukove iz različitih smjerova.

Jesi li znao da veličina ušiju ovisi o pasmini konja? Tako konji iz hladnijih krajeva imaju znatno manje uši od onih iz toplijih regija. ❄️☀️

Ali uši nisu tu samo za sluh, one su važan dio vrlo preciznog govora tijela konja i jasno pokazuju kako se konj trenutno osjeća.

❗️ Međutim, uvijek treba imati na umu da su uši samo dio izražavanja i da ih uvijek moramo promatrati zajedno s cjelokupnim držanjem tijela konja.

Dobar primjer su dva uha okrenuta prema naprijed koja u kombinaciji sa spuštenom glavom pokazuju znatiželju i prijateljstvo.

Ako je vrat, s druge strane, uspravan i napet, a uši okrenute prema naprijed, konj je napet i jako pozoran.

Položene uši također imaju nekoliko značenja. U kombinaciji s napetim ustima i raširenim nosnicama mogu ukazivati na bol i stres, dok potpuno priljubljene uz glavu najčešće upućuju na agresiju i prijetnju.

Ako je konj pod sedlom ili ide naprijed u grupi, uši položene unatrag mogu značiti da jednostavno obraća pozornost na ono što se događa iza njega.

Živahno pomicanje ušiju može pokazivati da je konj trenutno nesiguran i pokušava razaznati različite zvukove.

Ako uši vise u stranu, a oči su pritom poluzatvorene, konj je dopušten. U ovakvom stanju najčešće ćete naći našeg Zera 😁

Zanimljivo, zar ne?
Konji možda ne komuniciraju riječima, ali ako smo spremni učiti njihov neverbalni jezik, to može biti prekrasno iskustvo.

Zašto životinje uvijek moraju učiti ljudski jezik? 🤔

30/07/2025

Mi se ne možemo odlučiti koja nam je slika Jurke i Arune najdraža!
Koja je vama?

13/07/2025

Da li biste se popeli na brdo u mraku, bez lampe, da bi uživali u ljepoti noćnog krajolika, ili biste radije ostali kod kuće s Netflixom?

12/07/2025

Umjesto tapkanja ili laganog udaranja po vratu, preporučuje se češljanje ili blago grebanje

Do you cringe when you see someone patting (pounding) on their horse to reward them? Compared with riders who gently rub their horses... Scientists from the University of Nottingham Trent decided to monitor horses' reactions to being patted vs. rubbed or scratched.

The study involved a group of 5 well-behaved riding ponies and 5 relatively calm horses. All 10 horses were patted and scratched 4 times for 30 seconds. The responses to the patting and scratching were significantly different. The patting caused the horses to withdraw from the touch, the whites of the eyes to be visible, and the breathing to be rapid. The response to the scratching seemed to be much more effective as a form of praise, with the horses most often lowering their heads, moving their upper lips, and exhibiting similar responses associated with the horse relaxing.

Previous research has shown that scratching the withers reduces a horse's heart rate and can therefore be a useful calming aid in stressful situations.

12/07/2025

Valjanje konja - više od znaka zadovoljstva🥰

Kad vidimo konja kako se valja, prvo pomislimo da mu je ugodno, da se osjeća dobro.

Međutim, valjanje je prirodno ponašanje kojim konji:

uklanjaju otpale dlake, prljavštinu i znoj

potiču cirkulaciju kože

skidaju nametnike poput insekata i grinja

otpuštaju napetosti u tijelu

prekrivaju svoj miris kako bi se zaštitili od grabežljivaca

Zajedničko valjanje donosi im posebno zadovoljstvo 😊 i ima važnu socijalnu ulogu, što možete lijepo vidjeti i na videu.

Često konji koriste isti omiljeni prostor za valjanje, što jača osjećaj zajedništva među njima 🐴🐴.

Konji pažljivo biraju mjesta za valjanje i uvijek ih ponovno koriste.

Miris konja na tlu privlači i druge da se tamo također valjaju.
Miješanje tla kopitima čini mjesto mekšim, jer tvrda ili mokra zemlja nije pogodna za valjanje.
Izuzetak je ljeto, kada ih sloj blata na tijelu štiti od insekata 🦟🪰.

Nažalost, neki se konji valjaju i zbog boli, dok se kod bolova u leđima ili nogama valjanje često izbjegava jer se boje da neće moći ustati 😞.

Također, ako je prostor za valjanje malen, nepoznat ili ne pruža dobar pregled okoline, konji se valjaju vrlo nevoljko.
Za valjanje im je potrebno osjećati se sigurno. Na teško preglednom terenu postoji veća opasnost da ne primijete na vrijeme neprijatelja i ne mogu se pravodobno povući.

Valjanje je stoga puno više od izraza zadovoljstva. To je osnovna potreba koja doprinosi njihovom fizičkom i psihičkom zdravlju.

08/07/2025

Bilo je tjednima vruće, sparina nas je usporavala, vladala suša, što se vidi po travi. Konji su se kroz dan skrivali ispod hladovine sa puno hladne vode koja im je uvijek dostupna. Tek navečer, kad je zahladilo, naši su konjići dobili pravu energiju i nemir u nogama, nadoknadili sve, a najslađa je uvijek rosna trava u rano jutro. 😊

A vi? Jeste li ljetni tip ili teško podnosite vrućine?
Da li se i kod vas još uvijek vidi posljedice suše sa dubokim pukotinama u zemlji? Kod nas su bile duboke čak preko 70 cm!

04/07/2025

30 € sada ili 60 € kasnije?
Pomozite nam osigurati zalihe sijena za zimu

Pred koji dan, divili smo se zelenim pupoljcima i svježoj travi, otvarali ispust za pašu, veselili se s konjima probuđenoj prirodi, da bi već počeli ozbiljno razmišljati o zimi pred nama.

Mjesec dana bez poštene kiše, rezultiralo je sušom, ispucanim tlom, a jedina dobra stvar je manje komaraca.

Naše utočište za konje, još uvijek uspijeva odoljeti izazovima i iskušenjima vremena u kojem egzistira, da naglasimo, bez ikakvih poticaja ili financijske pomoći bilo kakve institucije ili organizacije. Postojimo isključivo na temelju donacija ljudi koji su prepoznali naš projekt.

Postupak vjerujemo znate.

Sakupljaju se sredstva za kupnju bala sijena, cilj nam je doći do 100 komada, kako bi mirni dočekali proljeće. Trenutno su cijene još uvijek pristupačne – kvalitetne rolo bale sijena, pripremljene posebno za konje (što je izuzetno važno), kreću se oko 30 €.

Zbog suše, druga košnja – otava – vrlo vjerojatno neće biti moguća, što će, kao i prije tri godine, uzrokovati nagli rast cijena i do preko 60 € po bali.

Zato nam je izuzetno važno da što prije osiguramo što veći broj bala po ovoj povoljnoj cijeni.

Donacije primamo na račun

AA ZERO – Utočište za konje

HR3524070001100683546

SWIFT: OTPVHR2X

Svrha: Donacija

PayPal: [email protected]

https://paypal.me/konjiAAZERO

Trajni nalog u samo 3 koraka (debitna ili kreditna kartica, Google/Apple Pay, PayPal): https://donorbox.org/aa-zero-horse-sanctuary

𝐴𝑘𝑜 𝑛𝑖𝑠𝑡𝑒 𝑢 𝑚𝑜𝑔𝑢𝑐́𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 𝑢𝑝𝑙𝑎𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑑𝑜𝑛𝑎𝑐𝑖𝑗𝑒, 𝑣𝑒𝑠𝑒𝑙𝑖𝑚𝑜 𝑠𝑒 𝑖 𝑑𝑖𝑗𝑒𝑙𝑗𝑒𝑛𝑗𝑢 𝑜𝑏𝑗𝑎𝑣𝑒.

𝐻𝑣𝑎𝑙𝑎 𝑉𝑎𝑚𝑎 𝑛𝑎 𝑣𝑎𝑠̌𝑜𝑗 𝑝𝑜𝑑𝑟𝑠̌𝑐𝑖!

25/06/2025

Batosta 2000 – 2025

Oni koji nas prate znaju Batostinu životnu priču – o njezinoj aktivnoj službi u ergeli Lipik, gdje je bila jedna od vrhunskih kobila. Osvajala je svojom veličinom, posebnošću u držanju, oblikom glave, snagom i poslušnošću. Budući da je bila jalova, nikada nije imala potomstvo, pa je svojih dvadeset godina provela radno.

K nama je došla spletom okolnosti, kada smo organizirali prikupljanje sredstava za njezin otkup – dan prije potresa koji je uništio naše utočište kod Petrinje.
Zbog toga je Batosta (u paru s Getanom) stigla izravno k nama, iako nismo planirali imati utočište u ovom kraju. Upravo nas je ona dovela do kurije, jer smo usred kaosa bili prisiljeni preko noći pronaći smještaj.

Uslijedili su dani borbe, rada, upoznavanja konja – njihovih navika, potreba, hirova i međusobnih odnosa. O ozljedama i izlječenjima da ne govorimo. Stari konj je velik trošak, a mi smo ih tada odjednom preuzeli čak sedam.

Batosta je bila posebna. Dominantna, ponosna, gruba i osjetljiva. Često bi bez nama jasnog razloga terorizirala druge kobile.
Ali, što smo je više upoznavali i saznali o njezinim iskustvima, načinu na koji je bila trenirana i tretirana – kao radni konj, bez iskustva u životu s krdom – sve smo joj oprostili.
Ljeti smo se borili s njezinom alergijom na sunce, ali smo je uspjeli dovesti u red – gotovo potpuno izliječiti.
Nažalost, noge počele su otkazivati, unatoč uloženom vremenu, novcu i tretmanima. Iz dana u dan sve više. Do trenutka kad je naš tim zaključio da bol koju trpi, gubitak ravnoteže i padovi, previše utječu na kvalitetu njezina života – i da smo joj dužni pomoći tako da je pustimo.

Pet divnih godina mirovine – slobodna i bez radne obveze – Batosta je provela u našem utočištu. S nama, i s vama koji ste to omogućili. Na tome vam zahvaljujemo.
Bili smo uz nju do zadnjeg trenutka. Znala je da je voljena. I da nije sama. ❤️

Zbogom, Velika.
Sigurni smo da ćeš pronaći svoje mjesto u Pegazovu krdu i gledati nas odozgo…😭

23/06/2025

Nemoj dirati, uzimati ili nositi kući mlade vrane i svrake – čak i ako ti izgledaju bespomoćno. Ne treba im „spašavanje“, nego mir i roditelji u blizini.

Sezona gniježđenja i podizanja mladih ptica traje već puna dva mjeseca, a mnoge su ptice već krenule u svoje prve samostalne korake! 🐦

Kraj svibnja i naročito lipanj period su kada mlade vrane i srake napuštaju gnijezdo. Na prvi pogled izgledaju kao odrasle ptice, ali im je kljun još „bebeći“, s malim naborima, a grlo im je jarko crveno – signal roditeljima gdje da stave hranu. Još nisu dobri letači, više „šepure“ i skakuću po zemlji, lete nisko i kratko. Roditelji ih i dalje hrane, a ponekad im donose i vodu. Nije rijetkost vidjeti ih kako rašire krila i čekaju hranu.

U tom trenutku mnogi ljudi naprave grešku – vide mladu pticu na tlu i pomisle da je napuštena. No to je normalan i važan dio njezinog odrastanja. Roditelji je prate iz neposredne blizine, hrane je još najmanje 14 dana na tlu, a nakon toga i do dva mjeseca djelomično pomažu dok ne nauči sama tražiti hranu. 🐣🪺🫐

Kasnije će se hraniti raznolikom hranom – jajima, sjemenkama, plodovima, malim sisavcima, pa čak i drugim pticama. Vrane i srake ostaju kao obitelj cijelu godinu, sve dok mlade ne pronađu partnera i same krenu u gniježđenje nakon jedne ili dvije godine.

Zato, ako vidiš mladu pticu na tlu – stani. Promatraj sat ili dva izdaleka. Ako se roditelji ne pojave, tek tada razmisli o pomoći.

I zapamti: ne diraj je, ne nosi kući, ne pokušavaj je nahraniti. Umjesto toga, možeš ostaviti posudicu s vodom u blizini. To je najviše što joj u tom trenutku treba.

Mlade vrane i srake koje je našao Jure imaju sreću – kod nas su na sigurnom, daleko od automobila, pasa i mačaka. 🥰

Jesi li i ti naišao na mlade ptice ove godine? Što si napravio? Piši nam u komentarima! 💬